Aktualnosti iz zemlje i svijeta 50/2017

Aktualnosti iz zemlje i svijeta 50/2017

Aktualnosti iz zemlje i svijeta 50/2017

Većinom se prenosi da je sa okupacijom Jerusalema od strane engleskog generala Allenbya 11. Decembra 1917 godine okončan period „krstaških ratova“. Izjava američkog predsjednika Donalda Trampa o priznanju Jerusalema kao glavnog grada Izraela, u periodu kada na Bliskom istoku vlada opšti haos, može imati uticaj prave atomske bombe u regiji.

Postavlja se pitanje da li ova izjava koja se desila na 100 godišnjicu okupacije iz 1917 godine u sebi nosi i određeni simbolizam? Ovdje možemo navesti i 100. godišnjicu od objave deklaracije iz Balfoura i 50.  godišnjicu rata iz 1967 godine nakon kojeg je Izrael okupirao istočni Jerusalem.        

Vjerujem da većina nas smatra da Trump nije dovoljno sposobna ličnost da može da shvati simbolizam iza ovih datuma. Dobro, a šte se desilo pa je američki predsjednik donio ovakvu odluku baš ovih dana? 

Ukoliko simbolizam nije dovoljan, onda odgovor na ovo pitanje možemo dati uz obješnjenje da je Tramp prilikom predizborne kampanje obećao de će priznati Jerusalem kao glavni grad Izraela. Ali ovo opet ne pruža odgovor na pitanje zašto baš sada.

Ukoliko smatrate da se odgovor na ovo pitanje ne može dati kroz simbolizam 100. godišnjice ili Trampovog obećanja, onda odgovor moramo tražiti u razvojima koji su se desili u regiji posljednjih godina.

 Možemo reći da je „Arapsko proljeće“, koje nije donijelo nikakvo proljeće i prosperitet na Bliskom istoku, izazvalo veliki društveni potres koji je izazvao nove dugoročne etničke i sektaške podjele u regiji. Bez sumnje ništa u regiji više neće biti kao prije. Ali i nakon ovog haosa uspostaviće se neki novi poredak. Posljednja američka izjava o Jerusalemu izgleda kao napor za izazivanje novih podjela za uspostavljanje novog poretka u regiji. Ali kao što je to bio slučaj Barzanija, koji je prokockao šansu sa organizovanjem referenduma, postoji mogućnost da američki predsjednik izgubi i postojeće prednosti pokušavajući da proširi svoj uticaj u regiji. Jer postoji šansa da izgubi cijeli Arapski i islamski svijet.

I ako je američki kongres sa odlukom iz 1995 godine ratifikovao odluku o preseljenju američke ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem, američki predsjednici su zbog složene situacije i osjetljivosti odlagali ovu odluku na po 6 mjeseci. Dobro, a zbog čega je američki predsjednik nakon 22 godine baš sada donio ovu odluku.

Posljednja odluka predstavlja još jednu veliki stratešku grešku na Bliskom istoku nakon dešavanja u Siriji i Iraku. Uništavanje postojećih državnih poredaka u zemalja u regiji poput Iraka, Sirije i Jemena najviše ojačalo poziciju Rusije i Irana kao najvećih protivnika američke politike u regiji.   

Rusija je u potpunosti uspostavila uticaj nad Sirijom i takoreći pretvorila zemlju u protektorat.

Iran je povećao uticaj u Iraku i Siriji i putem Libana i Hizbullaha došao u poziciju da kopnenim putem može dostići do Izraela, a na drugoj strani putem Jemena i Bahreina predstavlja ozbiljnu prijetnju za američke saveznike u zaljevu.

Na drugoj strani, Sjedinjene Američke Države su okrenule leđa Turskoj, kao važnom savezniku i strateškom partneru po pitanju Sirije, te sa pružanjem podrške terorističkim organizacijama koje predstavljaju opasnost za Tursku poput PKK, PYD/YPG-a i FETO, doprinijele da Turska mora uspostaviti bližu saradnju sa Rusijom i Iranom u regiji.   

Ovdje možemo dodati i Katar koji se drži pod pritiskom od strane Saudijska Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Zbog strateških grešaka i pogrešnih politika SAD-a na Bliskom istoku formiran je blok Turske, Rusije, Irana i Katara protiv bloka na čelu sa SAD-a u kojem se nalaze zemlje poput Saudijske Arabije, Egipta, Izraela i nekih zaljevskih zemalja.

Ovaj posljednji korak SAD-a u periodu kada se smanjuje uticaj i teritorije ISIL-a u regiji izgleda kao proizvod dogovora alijanse SAD-a, Saudijske Arabije a na čelu sa Muhamed Bin Selmanom, Izraela i zaljevskih zemalja.  Jer sve veći uticaj Irana u regiji u posljednje vrijeme predstavlja najveću prijetnju za Izrael, Saudijsku Arabiju i SAD-a.

Isto tako privremena ostavka premijera i posebno pritisak na predsjednika Palestine Mahmuda Abbasa da umjesto istočnog Jerusalema kao prijestolnicu Palestine prihvati naselje Ebu Dis jugoistočno od grada Libana Haririja može se objasniti samo kroz formiranje ovih političkih blokova u regiji. Isto tako ustupanje jednog dijela Sinaja Palestini u okviru ovog dogovora je i razlog zbog čega se i Egipat nalazi u ovom bloku. Isto tako poklanjanja dva ostrva od strane Egipta Saudijskoj Arabiji u Crvenom moru se može predstaviti kao dio istog dogovora. Na drugoj strani Sisi zahvaljujući finansijskoj pomoći koju će dobiti želi da ojača vlast u Egiptu.

Ali naravno da može lahko doći do narušavanja ovih planova u regiji. Tramp je sa odlukom o Jerusalemu povukao svoj potez na šahovskoj tabli. Naravno da će brojne zemlje na čelu sa Turskoj, Jordanom i islamskim svijetom oštro reagovati na ovu odluku. Ali ovdje će stav Egipta i Saudijske Arabije odigrati ključnu ulogu. Ukoliko uprave ovih zemalja reaguju može doći do domino efekta na cijelom Bliskom istoku.

I na kraju možemo samo reći da bez mira u Jerusalemu nema ni mira na Bliskom istoku.

Slušali ste analizu profesora sa Fakulteta političkih nauka univerziteta Marmara prof.dr. Cengiz Tomara.



Povezane vijesti