Balkanske Aktualnosti 21/2017

Nakon što se intenzitet proširenja EU smanjio, ostavljen je prostor da na Balkanu ojačaju drugi akteri, naročito Rusija

Balkanske Aktualnosti 21/2017

 

Balkan je kroz povijest uglavnom smatran ili ¨okolinom Europe¨ ili ¨granicom Europe¨. Zbog svega toga se na članstvo regije u EU dugo vremena pristupalo sa strijepnjom i oprezom. U periodu kada se počelo vjerovati evropskim liderima koji su tvrdili da će vrata EU biti otvorena za Zapadni Balkan, budućnost i politika proširenja EU su postali neizvjesni. Zbog svega toga je stabilnost na Zapadnom Balkanu postala jako krhka.

Lideri Balkana, koji su imali za cilj članstvo u EU i koji su prihvatali vrijednosti Zapada 90-tih godina nisu dovoljno podržavani od strane Brisela. Zbog svega toga su nacionalisti i neo-komunistički lideri dugo vremena ostali na vlasti na Balkanu. Prilikom procesa raspada Titove Jugoslavije imidž EU je u velikoj mjeri poljuljan usljed činjenice da zemlje članice, zbog svojih interesa, nisu zauzele zajednički stav u vanjskoj politici i riješavanju krize u Jugoslaviji. EU se nije zadržala samo na tome, već je početkom 90-tih godina osjetila da njoj samoj prijeti opasnost usljed krize u Jugoslaviji. Zbog svega toga su ratovi na prostorima Jugoslavije dugo trajali, a naročito onaj u BiH.

U drugoj polovini 90-tih godina zemlje EU su zauzele kompatibilniji i dosljedniji stav prema Balkanu. Paralelno tome, politička, vojna i ekonomska efikasnost EU je pokazala vidan napredak na Balkanu. Krajem 90-tih godina EU je prema Balkanu zauzela i regionalni stav i regionalnom suradnjom počela da slijedi integracionu politiku. U tom okviru 1999. godine su postavljeni temelji ¨Procesa za saradnju i pristupanje EU¨ čime je otvoren zvaničan put da se standardi EU prenesu i na Zapadni Balkan.

Stav EU prema Bugarskoj i Rumunjskoj je od samog početka bio drugačiji. Ove dvije zemlje su, u cilju uklanjanja ideološke linije između Zapadne i istočne Europe, bile dio procesa proširenja Unije ka istočnoj Evropi. U siječnju 2007. godine, kada su Rumunjska i Bugarska primljene u članstvo EU, odavno je bio završen period dvije različite ideologije koje su se borile jedna protiv druge za vrijeme Hladnog rata. No, geopolitička trka, koju je Zapad nastavio voditi protiv Rusije, zahtjevao je članstvo Bugarske i Rumunije u NATO i EU.

No, sličan stav nije zauzet i naspram Zapadnog Balkana. Poruke ¨budućnost Zapadnog Balkana je u granicama EU¨ Brisel je počeo da upućuje tek nakon 2000-te godine. Na Samitu u Solunu u lipnju 2003. godine po prvi put je konkretno rečeno da će zemlje Zapadnog Balkana, po ispunjavanju uslova, biti primljene u članstvo EU. No, u tom periodu samo je Hrvatska, koja je vijekovima živjela pod uticajem katoličke Evrope, uspjela postati članica u srpnju 2013. godine. Članstvo ostalih zemalja regije je uvijek bilo neizvjesno i jako sporo napredovalo. Pojedini lideri EU, koja se od 2005. godine suočava sa različitim krizama, počeli su da govore o novoj alternativi u odnosima između zemalja Zapadnog Balkana i EU, koja se ne bi trebala temeljiti na njihovom punopravnom članstvu.

Budućnost proširenja EU u posljednje vrijeme je ušao u fazu velike neizvjesnosti. Naime, usljed Brexita, izbjegličke krize, sigurnosnih prijetnji, ekonomskih problema i naglog povećanja ultra desničarskoh struktura, Brisel je proces proširenja stavio van svojih prioriteta. Iako Francuska i Njemačka, kao kritične zemlje EU i dalje pružaju podršku članstvu zemalja Zapadnog Balkana u EU, ipak se moraju mnogo više usredsrijediti na zbivanja unutar Unije.

Nakon što se intenzitet proširenja EU smanjio, ostavljen je prostor da na Balkanu ojačaju drugi akteri, naročito Rusija. Opet su počele da se prave geopolitički proračuni za koje se vjerovalo da su ostali u prošlosti. Zemlje Zapadnog Balkana su suočene sa internim političkim zbivanjima koja se negativno odražavaju na stabilnost, kvalitet demokratije i funkcionalnost institucija.

Sve ovo izaziva veliku dilemu kod Brisela. Sa jedne strane, odlaganje procesa pristupanja zemalja regije, koje se suočavaju sa niskim standardom života, visokom stopom nezaposlenosti, unutrašnjom političkom napetošću, bilateralnim problemima, povećanjem ideološkog ekstremizma i organizovanim kriminalom, ovu regiju može potisnuti u potragu za novom budućnošću i različitim geopolitičkim saznanjima. Sa druge strane, u narednom periodu EU se treba usredsrijediti na interne odnose i definisanje zajedničkih institucija. U suprotnom i sama Unija će sebe dovesti u neizvjesnu budućnost. Trenutno se veza između EU i Zapadnog Balkana oživljava zahvaljujući Berlinskom procesu. Ukoliko i ovaj Proces izgubi dinamiku, Brisel će izgubiti moć djelovanja u zemljama Zapadnog Balkana, a naštetit će se i unutrašnjoj solidarnosti regije.



Povezane vijesti