Balkanske Aktuelnosti 3/2018

Turska i Hrvatska već duže vreme poseduju prijateljske odnose. Između dve zemlje ne postoji nikakav politički problem, a državni zvaničnici ulažu velike napore i kako bi se očuvali dobrostojeći odnosi.

Balkanske Aktuelnosti 3/2018

Balkanske Aktuelnosti 3/2018

 

Hrvatska predsednica Kolinda Grabar – Kitarović je 9. januara 2018. godine obavila zvaničnu posetu Ankari. Prilikom susreta sa predsednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom, analizirani su bilateralni odnosi Turske i Hrvatske, kao i regionalne i međunarodne teme koje blisko zanimaju obe zemlje. Iz zajedničkih izjava koje su date prilikom konferencije za medije zaključeno je da su strane prilikom susreta pružile veliku pažnju i dijalogu Bošnjaka i Hrvata u BiH.

Turska i Hrvatska već duže vreme poseduju prijateljske odnose. Između dve zemlje ne postoji nikakav politički problem, a državni zvaničnici ulažu velike napore i kako bi se očuvali dobrostojeći odnosi. U prvoj polovini 90-tih godina bivši predsednici Turske i Hrvatske, Sulejman Demirel i Franjo Tuđman su imali velikog doprinosa u zbližavanju dveju zemalja. Sa obostranim posetama, koje su za cilj imale obnavljane međusobnog poverenja, politički odnosi su još više učvršćeni. No, ekonomske veze između dve zemlje još uvek nisu na zadovoljavajućem nivou.

Udeo Hrvatske u ukupnom izvozu kojeg je Turska 2016. godine realizovala sa 10 balkanskih zemalja iznosio je 3,21%. Iste godine je udeo Hrvatske u ukupnom izvozu Turske iz balkanskih zemalja iznosio 2,1%. Kumulativna vrednost direktnih turskih investicija u Hrvatskoj krajem 2016. godine je iznosila 430 miliona dolara. U poslednjih nekoliko godina došlo je do znatnog povećanja turskih investicija u Hrvatskoj. Ukupna kumulativna vrednost direktnih stranih investicija koju je Turska 2016. godine realizovala sa 10 balkanskih zemalja iznosila je 10 milijardi dolara. Činjenica je da se turski kapital tek počeo upoznavati sa Hrvatskom. Zbog svega toga je hrvatska predsednica Kolinda Grabar – Kitarović prilikom posete Ankari posebno insistirala na razvoju ekonomskih odnosa.

Turistički sektor Hrvatske je takođe poslednjih godina počeo da privlači turske turiste. Turski turisti uglavnom posećuju hrvatski grad Dubrovnik. I turski biznismeni su zainteresovani za turistički sektor ove zemlje. Pošto je turizam važan prihod za Hrvatsku, povećanje broja turskih turista je od velike bitnosti za Zagreb.

Očuvanje funkcionalnosti Sporazuma o migracijama kojeg su potpisali Turska i EU je takođe od velikog značaja za Hrvatsku. Migranti sa Bliskog istoka i iz Severne Afrike, koji preko balkanske rute pokušavaju preći u Evropu, hteli ili ne, moraju preći preko hrvatske granice. Prema podacima Visokog komesarijata UN-a za izbeglice (UNHCR), do kraja 2016. godine u Hrvatskoj su registrovana 304 migranta, 557 azilanata i 2873 hajmatlos osoba. I pored toga što ovi podaci nisu visoki, isto kao i većina evropskih zemalja, i Hrvatska ulaže velike napore da migrante drži podalje od svojih granica.

Ako se ova tema analizira sa aspekta Turske, onda se može kazati da ova zemlja ulaže napore da sa Hrvatskom, pored ekonomskih, razvije i odnose na polju odbrane i bezbednosti. Hrvatska se ne protivi članstvu Turske u EU. Kao članica NATO-a, Hrvatska je saveznik Turskoj. Zbog svega toga Ankara se zalaže za razvoj odnosa na polju odbrane. Borba protiv terorizma je takođe jedna od tema koja spaja Ankaru i Zagreb. Hrvatska podržava Tursku u borbi protiv terorističke organizacije PKK. No, podrška Zagreba Ankari u borbi protiv terorističke organizacije FETO do danas je ostala na simboličnom stupnju.

BiH je takođe jedna od tema koja spaja Tursku i Hrvatsku. Turska i Hrvatska su uložile posebne napore u okončavanju sukoba između Bošnjaka i Hrvata prilikom rata koji se dogodio u prvoj polovini 90-tih godina u BiH. Podrška Hrvatske, kao zemlje koja ima veliki uticaj na Hrvate koji žive u BiH, teritorijalnom integritetu BiH, je od velike bitnosti za Tursku. Turska skoro deset godina ulaže različite inicijative u okviru trilateralnog mehanizma kako bi se povećalo poverenje između BiH i Hrvatske i BiH i Srbije. Očekuje se da će pozitivna atmosfera na regionalnom nivou smanjiti političku napetost u BiH i ubrzati proces reformi u ovoj zemlji.

Zagreb je sve do danas ostao pasivan na Trilateralni balkanski samit Turske-BiH-Hrvatske, kojeg je Turska razvila na predsedničkom nivou. No, iz posete hrvatske predsednice Grabar – Kitarović Ankari se može zaključiti da je Zagreb počeo da oseća potrebu za ovim samitom. Zagreb, koristeći dobre odnose predsednika Erdogana sa bosanskim kolegom Bakirom Izetbegovićem, pokušava podržati političke ciljeve bosanskih Hrvata.

Parlamentarna grupa bosanskih Hrvata je prošle godine na dnevni red iznela nacrt zakona u vezi izmene Izbornog zakona BiH. Ono što se imalo za cilj sa ovim nacrtom je da se spreči da se sa glasovima Bošnjaka izaberu hrvatski predstavnici u parlamentu ili predsedništvu. Naime, predlagalo se da se hrvatski predstavnici izabiraju samo sa glasovima Hrvata, a bošnjački predstavnici samo sa glasovima Bošnjaka.

Čak šta više, ovim nacrtom zakona se nisu rešili problemi u vezi manjina, a otvoren je put za nova kršenja ljudskih prava. Federacija se sastoji od 10 kantona. Ako nacrt zakona kojeg su predložili Hrvati bude ozakonjen, onda, na primer, Bošnjaci koji žive u 10. kantonu ili Hrvati koji žive u Sarajevskom kantonu ne bi mogli biti izabrani u skupštini. Ovo je jedan od razloga zbog čega su Bošnjaci blokirali nacrt zakona u vezi izmene Izbornog zakona BiH.

Bošnjaci smatraju da bi jedan ovakav zakon utvrdio etničko glasanje i de facto otvorio put Hrvatima za formiranje trećeg entiteta. Grabar-Kitarović je od predsednika Erdogana tražila podršku u vezi ove činjenice koja je neprihvatljiva za Bošnjake, što je uslovilo niz kritika iz bošnjačkih stranaka i u medijima BiH. U okviru kritika ističe se da Zagreb zauzima dvojni standard naspram teritorijalnog integriteta BiH. Naime, hrvatski zvaničnici sa jedne strane objavljuju da podržavaju teritorijalnu celovitost BiH, a sa druge strane čvrsto podržavaju zahteve Hrvata u vezi autonomije. Hrvatska ne može očekivati da joj Ankara, koja je svesna svih zbivanja u BiH, pruži podršku u vezi nečega što će se sukobiti sa interesima Bošnjaka. Činjenica je i to da sve dok lideri BiH ne ulože napore da sami uspostave dogovor, da bi snaga regionalnih samita u vezi podsticaja napretka u ovoj zemlji bila jako ograničena.

 



Povezane vesti