Stara priča: Tražeći muslimanskog Voltaire-a /Ibrahim KALIN

Oni koji se žale da muslimanski Voltaire nikad nije pronađen, moraju ozbiljnije proučavati istoriju. Njihov pojam reformiranog islama, bez obzira što to znači, nema religijskog legitimiteta, moralnog autoriteta i istorijke dubine.

Stara priča: Tražeći muslimanskog Voltaire-a /Ibrahim KALIN

 

Činjenica da muslimani nemaju Voltaire ne znači da ne znaju ništa o kritičkom rasuđivanju, baš kao što činjenica da Zapad nema Rumija ne znači da oni ništa ne znaju o ljubavi.

Zapadnjaci koji imaju površno znanje o islamu i muslimanski modernisti koji imaju površno znanje o zapadnoj modernosti, nikad se ne trude da pozivu na reforme u islamu. No, ne smatramo da je ovo nova rasprava; dovoljno je zapamtiti rasprave iz 19. veka o islamu, reformi, tradiciji, modernosti i prosvetiteljstvu. Muslimanski učenjaci i intelektualci u toj se eri bore s istim pitanjima koja se pojavljuju u savremenim raspravama o islamsko-zapadnim odnosima i budućnosti suvremenog svijeta danas. Neki od njihovih odgovora trebali su rešiti ove diskusije, ali to se nije dogodilo.

Oni koji se žale da muslimanski Voltaire nikad nije pronađen, moraju ozbiljnije proučavati istoriju. Njihov pojam reformiranog islama, bez obzira što to znači, nema religijskog legitimiteta, moralnog autoriteta i istorijke dubine. Njihov je politički plan jasan i ne zahteva suptilnu obradu. No, neuspeh je dovoljno jasan i trebao bi se ispravno shvatiti kako se ne bi ponovile iste pogreške.

Osmanski učenjaci imali su posebnu zainteresovanost za ovu raspravu i pružili su niz podsticajnih odgovora kojih moramo biti svesni i danas.

Uz Rousseau, Voltaire je verojatno bio najpopularniji evropski filozof među osmanskim mislilacima u 19. veku. Njegovo su delo preneli i promicali brojni istaknuti intelektualci, državnici i novinari. Među njima su Munif Paša (1830.-1910.) koji je služio kao ministar obrazovanja za vreme vladavine Abdulhamida II, Ahmet Vefik Pasha (1823.-1891.) koji je Voltaireovu "Micromenu" preveo na turski jezik; Ahmet Midhat Efendi (1844. do 1912.) koji je objavio roman "Voltaire 20 Yaşında Yâhud İlk Muaşakası" i "Besir Fuad" (1852.-1887.) poznat kao prvi osmanski pozitivist i prirodnjak. Između ostalog, Fuad je bio najveći promotor Voltairea u osmanskim intelektualnim krugovima sa svojih 139 stranica knjige o francuskom filozofu, pre no što je, kao jako mlad, počinio samoubistvo.

Voltaire je bio ikonoklasta njegovog vremena. Čini se da je uspeo osvojiti maštu muslimanskih intelektualaca u 19. veku. Pozdravljen je kao tražilac slobodnog razmišljanja, nauke, napretka i humanizma. Njegovi anti-otomanski i anti-islamski komentari bili su smešteni unutar socio-političkog konteksta svoga doba i time su se lakše definisali. Čak je bio poznat kao branitelj islama protiv duboko ukorenjenih predrasuda evropskih verskih i intelektualnih krugova. Njegovo nepoštivanje institucionalnog hrišćanstva i odbrane deizma vidljivo je kao prirodni ishod njegove borbe s papinskim autoritetom i školskom fanatizacijom. Uostalom, ovo je bilo unutrašnje pitanje evropskih intelektualaca. Islam nije bio meta takve kritike jer je široko prihvaćeno da ima vrlo različitu teologiju i institucionalnu strukturu.

Ahmet Midhat, međutim, ima još zanimljiviji stav da nitko ne bi trebao tvrditi da je muslimanski Voltaire jer okolnosti koje su dovele do njegova uskrsnuća u Evropi ne postoje u muslimanskom svijetu. Islam nema položaj kao papinstvo niti je imao nešto slično inkviziciji. Ratovi katolika i protestanata ne mogu se usporediti s odnosom sunitskih i šijanskih muslimana. Voltaire nastoji dovesti kršćansku Europu tamo gdje je već bila muslimanska civilizacija - vjerujući u Boga i moral, istovremeno iskoristivši razum, promatranje, eksperimentisanje, slobodno razmišljanje i naučnu istragu bez tereta institucionalne religije. Voltaire je koristan za pokazivanje puta u 19. stoljeću za novu sintezu vjere i razuma, znanosti i morala, zajednice i slobode. No, ne treba imitirati njegove načine kako prikazati novi intelektualni i znanstveni tečaj u muslimanskom svijetu. Islam ne treba reformu, ali muslimani se moraju ažurirati. Voltaire u Istanbulu, Kairu i Damasku djeluje kao idealizirani mislilac koji podsjeća muslimane na njihovu bitnu dužnost da se probude.

Kao i mnogi njegovi savremenici, uključujući Namık Kemal i Jamal al-Din al-Afghani, Ahmet Midhat veruje da su Europljani napravili kvantni skok zahvaljujući delima njihovih znanstvenika i filozofa. To je ono što muslimani moraju učiniti sada, tj., povratiti svoju intelektualnu tradiciju, imajući u vidu ono što se događa u Europi. Poziva svoje čitatelje da proučavaju obe znanosti Istoka i Zapada.

Pitanje zašto muslimani nemaju Voltairea nalikuju na pitanje zašto zapadnjaci nemaju Rumija ili Ibn Arabija. Činjenica da muslimani nemaju Voltairea ne znači da ništa ne znaju o kritičkom rasuđivanju, baš kao što činjenica da Zapad ako nema Rumija ne znači da ništa ne zna o ljubavi.

Oni koji poznaju tradicionalne islamske nauke moraju naučiti novu zapovest Zapada, a oni koji poznaju zapadnjačku kulturu i misao moraju se obučavati u intelektualnom nasleđu muslimanskog svijeta - ostati ukorenjeni u vlastitoj tradiciji, ali zadržati otvoreni horizont na svetu. Upoznajte sebe i svoju baštinu, ali takođe budite otvoreni za učenje od drugih. To je ono što muslimani trebaju raditi, a ne zbunjeno tražiti muslimanskog Voltairea.

To je ono što su mnogi osmanski intelektualci mislili u 19. veku. Tužno je i uznemirujće da nakon veka i po rasprave zapravo nisu mnogo napredovali i nastavljaju se okretati oko iste lažne dihotomije. Vreme je da pazimo na ıstorıju i izvadimo pouke iz nje.



Povezane vesti